
Tajna srpska organizacija "Crna ruka" još uvek postoji, a smrt njenog vođe pukovnika Apisa je bila iscenirana. Svoje delovanje organizacija nastavlja iz Amerike, šireći svoju mrežu i boreći se za ciljeve koji su zacrtani još davne 1911. godine. Njihova mreža se polako razvijala ulazeći u sve pore društva, vrbovanjem ljudi koji im u datom trenutku mogu zatrebati u ostvarenju cilja, čak i onda kada ti ljudi nisu svesni da usluge moraju vratiti i da je cena ponekad isuviše velika.
"Nakon diplomiranja na žurnalistici zaposlio sam se u nekada prestižnom dnevnom listu Sloboda. Moj talenat brzo je primećen. Za samo nekoliko meseci rada postavljen sam na mesto urednika kulturne rubrike. Iako je unapređenje obrazloženo kao nagrada, svi su znali da se glavni urednik na takav korak odlučio kako bi moje pisanje preusmerio na kulturu, umesto da me svakodnevno cenzuriše zbog političkih tekstova."
Ovako počinje svoju priču Pavle Govedarica, mladi novinar, nedavno izašao iz studentske klupe, željan dokazivanja i prepun ambicija - veoma sličan svima nama. Na prvi pogled biste pomislili da mu ništa ne fali - ima dobar posao, njegov rad je cenjen i napredovanje, na koje mnogi čekaju godinama, je došlo posle nekoliko meseci, a ubrzo upoznaje i Saru.
Ali kao i u svakoj drugoj priči postoji jedno ALI. Pavle ne prihvata sistem kakav je, i na način kako on funkcioniše. Kao i svaki mladi čovek pun je ideala i mišljenja da se stvari mogu promeniti preko noći. Željan je dokazivanja, da se njegovo ime čuje i zapamti, da piše o stvarima takve kakve jesu, bez sakrivanja ispod tepiha zato što to tamo nekome odgovara. U trenutku dosta neočekivanom, ali i jedinom kada se nešto može i napraviti, Pavle na čudnovat način dolazi do materijala o kakvom mnogi novinari sanjaju - dobio je snimke i dokaze o korupciji u policiji i sudstvu. Ovo je bila vest koju je čekao, o kojoj bi se pričalo i zbog koje bi njegovo ime postalo prepoznatljivo, u novinarskom krugu, ali i šire. Baš u tom trenutku sve mu je išlo na ruku, objavljuje vest i aktivira bombu čije će razorno dejstvo tek osetiti.
"No, čovek kad prvi put poleti, ne razmišlja o padu, niti veruje da postoji išta više - on samo osluškuje odobravajuće komentare svog leta, ali ne primećuje grabljivice iznad glave, čija su krila ogromna a kandže opasne. Uostalom, kako primetiti grabljivice od aplauza kokošaka sa zemlje?"
Njegov let je kratko trajao, a pad je bio veoma bolan. Nakon ovog trenutka njegov život ide tokom koji on ne može da kontroliše, osveta onih kojima se zamerio ga je ubrzo stigla i promenila njegov život iz korena. Izgubio je sve što je imao. Napušta svoje voljene, i ostavljajući iza sebe ime koje je ukaljano lažima, beži iz zemlje i odlazi u Ameriku. Misleći da je barem uspeo da sačuva svoju glavu, počinje život iz početka skrivajući se iza novog identiteta, sve vreme ne shvatajući da je samo mali pijun u šahu kojeg igraju moćniji od njega.
Knjiga je odlična za sve koji vole dobar triler i teorije zavere. Ali, iako deluje kao lagano štivo, koje je pogodno za ove vrele dane i čitanje na plaži, ovde se krije mnogo više od dobre radnje, napete od početka pa do samog kraja i likova koje prepoznajemo u našem društvu. Pokazuje koliko smo svi mi samo kap u moru koje predstavljaju istorija i čovečanstvo i da postoje organizacije koje ne prezaju da iskoriste malog čoveka u trenutku kada im je on potreban, jer je cilj bitniji od sredstva kojim se on postiže. Radnja je ovog puta smeštena u Srbiji, organizacija je Crna ruka a čovek - Pavle Govedarica. Ukoliko se ova radnja smesti na neku drugu tačku planete i organizacija dobije drugo ime dobijete slike života mnogih ljudi koji su iz raznoraznih razloga postali doživotni članovi organizacija i iz čijeg lavirinta više ne mogu pobeći.
Sledeći put kada vam neko ponudi način za brzo ostvarenje vaših ambicija, prvo se upitajte koliku cenu ste spremni da platite.
Hvala na čitanju!
Comments
Post a Comment