
Roman "Koreni" je, pre svega, psihološki jer nam daje veoma upečatljive likove, čije unutrašnje previranje i spoljašnje sukobe otkrivamo tokom čitanja, ali i sociološki jer nam daje uvid u društveni i politički život Srbije s kraja 19.veka, vreme patrijarhalnog života, političkih stranaka i buna. Stoga bi se i naziv romana mogao protumačiti na dva načina. Koreni mogu predstavljati želju članova porodice Katić za daljim opstankom, produženjem loze i puštanjem korena u mestu u kojem žive, dok s druge strane mogu predstaviti i narod čiji mladi izdanci odlaze u svet radi školovanja, sa željom starijih da ne zaborave svoje korene i mesto iz kojeg potiču.
Radnja romana odvija se krajem 19. veka u srpskom selu i prati živote članova porodice Katić. Na čelu porodice je Aćim Katić, politički vođa tog vremena. Kako bi svog mlađeg sina Vukašina uvukao u svet politike, nadajući se da će nastaviti očevim koracima, Aćim ga šalje u Pariz kako bi stekao potrebno znanje. Na početku romana Vukašin se vraća u Prerovo da svom ocu saopšti da se ženi ćerkom Tošića, Aćimovog političkog protivnika, čime izaziva očev bes i razočaranje. Istovremeno, Đorđe, Aćimov drugi sin, i njegova žena Simka imaju problem, jer ni posle 15 godina braka nemaju dece. Kasnije, u krajnjem očaju, Simka pronalazi rešenje koje će spasiti njen položaj i pružiti Aćimu i Đorđu ono što najviše žele, naslednika koji će naslediti ime i imanje.
Devetnaesti vek u Srbiji započeo je ustaničkom borbom protiv Osmanlija, da bi se završio tiranijom državne vlasti nad narodom. Ćosić je kroz glavne aktere ovog romana, ali i likova iz prošlosti koji postoje u sećanju ovih aktera, predstavio svaku generaciju koja je obeležila ovaj vek. Aćimova majka Kata, njen prvi muž Vasilije i drugi muž Luka Došljak predstavnici su naroda koji se borio protiv Osmanlija i izborio za nezavisnost i započeo sa stvaranjem sopstvenih poseda. U drugoj generaciji dolazi do raslojavanja, pri čemu nastaje bogati sloj i Aćim kao predstavnik tog sloja, i druga grupa ljudi, sluga i nadničara. Trećoj generaciji, koju čine Vukašin, Đorđe, Simka i Tola je namenjeno da nastavi putevima svojih očeva. Međutim, društvena situacija koja se promenila u odnosu na onu koja je postojala na početku veka, kao i saznanja stečena u tuđini, dovode do promena svesti generacije, odbacivanja starih vrednosti i prihvatanja onog modernog.
Tragičnost svakog pojedinačnog lika ovog romana potiče iz velikog straha. Najtragičniji lik je svakako lik Đorđa, bogataša koji godinama putuje nastojeći da uveća bogatstvo njegovog oca, istovremeno bežeći od bračnog problema koji ga proganja - nemogućnost stvaranja potomaka i konačnog prihvatanja takve situacije. Uzrok Simkinog staha je isti. Uzeta iz siromašne kuće samo zbog svog stasa i lepote, dobila je ulogu da ojača i proširi porodicu Katić. Nedostatak dece i posle toliko godina povećava njen strah od proterivanja i povratka u sirotinju, odakle je krajnja beda naterala da se uda za bogataša i odustane od lične sreće.
Iako bi se tragedija porodice Katić mogla pripisati svakom pojedinačnom liku, njen začetak (ili koren) leži u željama Aćima Katića. Kao sin Kate i njenog drugog muža Luke Došljaka, Aćim je svestan da tu ne pripada. Boreći se protiv senke hajduka Vasilija, Katinog prvog muža, i kompleksima koje sam sebi nameće, grabi svaku priliku koju mu život pruža sa željom da svojim sinovima obezbedi budućnost i porodično ime. Upravo te njegove želje, gonjene porodičnom prošlošću, prouzrokuju nesreću u porodici, njenom svakom pojedicu i sukobe među njenim članovima. Životni san Aćima Katića baziran je na patrijarhalnom sistemu koji vlada u tom periodu i podrazumevanja da će njegovi sinovi raditi na ostvarenju Aćimovih ciljeva. Međutim, Aćim ne uzima u obir mogućnost drugačijih stavova koji se formiraju u Vukašinu, kao i njegove želje za drugačijim životom od onog koji mu je otac namenio, kao ni Đorđevu neplodnost. Njegov odnos prema sinovima je posledica njegove lične drame. Nije ih poštovao kao individue, nametao je svoje lične stavove, stvarajući od njih sredstvo za postizanje ciljeva. Nema sumnje da ljubav prema sinovima postoji, ali je iskazana na pogrešan način, kroz sebičluk i stava "ja znam šta je za vas najbolje". Otpor na koji je naišao ga je potpuno slomio, pa svi njegovi dalji postupci proizilaze iz prkosa, emotivnog sloma i gubitka volje za životom, postajući na taj način žrtva svojih principa.
Aćimov najveći problem, najveća muka koja ga tišti jeste nedostatak naslednika, nekoga ko će naslediti ime Katića i porodično bogatstvo. On u nasledniku traži spas, konačnu pobedu nad prošlošću i svojim poreklom, osvetu svima onima koji su ga krišom nazivali "sinom Luke Došljaka". Zato on u početku ne prihvata Adama, sina Simke i Đorđa koji se iznenada rađa nakon toliko godina, jer u njemu ne vidi nastavak njegove loze.
"Koreni" su slika Srbije 19. veka, pune unutrašnjih previranja, nesloge naroda i težnje političara za vlašću, ali i slika jedne srpske porodice, rastrzane između prošlosti koja je ostavila ožiljke na pojedine članove i budućnosti koju treba obezbediti. Kroz roman se provlači mnoštvo motiva, počevši od tradicionalnog shvatanja srpskog seljaka koje se ogleda u borbi protiv aposlutizma i održavanja kulta srpske nacionalne mitologije, problemi gašenja porodičnih stabala, evropeizacija mladih generacija što dovodi do raskola između starog i novog, sela i grada, kao i nastojanje za sticanjem što većeg materijalnog bogatstva u samo jednoj generaciji.
Problemi koji su se pojavili u ovom romanu svakako su doveli do promena ličnosti glavnih likova i promene porodične situacije. Ćosić nije ostavio na čitaocu da se sam zapita šta se dalje desilo sa likovima, da li su Aćim i Đorđe prohvatili Adama kao svoga i da li došlo do promene u odnosu sa Vukašinom. Nastavak priče o članovima porodice Katić dao nam je u romanima "Vreme smrti" u kojem prati život pomenutih likova, uvodeći i neke nove u priču.
Hvala na čitanju!
Hvala Vama!
ReplyDelete