Skip to main content

SMOKVA - GORAN VOJNOVIĆ

Čudonovato je to kako su baš oni najteži trenuci u životu prekidači koji stave u pogon mašinu za pretumbavanje svih onih misli koje su ostale neposložene, svih onih duboko sakrivenih emocija koje odjednom isplivaju na površinu i izazovu plimu na koju nismo bili pripremljeni, i svih onih događaja koji su obeležili naš život na posredan ili neposredan način. Nekako je uvek smrt ta koja nas upozori da trebamo živeti, a gubitak voljenih osoba podsetnik na to koliko su nam značile. 

Smokva je priča o jednom takvom gubitku, o osobi  koje više nema, o povratku u prošlost, preispitivanju svih onih odluka i događaja koje su uticale na tri generacije jedne porodice, tri bračna para i o sastavljanju svih delića porodične priče u jednu celinu. 

Nakon smrti svoga dede, Jadran, pripovedač i jedan od glavnih likova ove porodične drame, odlazi sa svojom majkom Vesnom porodičnu kuću u Momjanu, u Istri, kako bi sve pripremili za sahranu. Stara porodična kuća, mesto odakle je sve i počelo, izaziva brojne uspomene i vraća u prošlost. U pokušaju da sastavi mozaik svog života, suoči se sa samim sobom i konačno sazna ko je on zapravo, Jadran se priseća svih onih događaja koji su obeležili živote njegovog dede Aleksandra i baka Jane, roditelja Vesne i Safeta, ali i njegov brak sa Anjom. Od Drugog svetskog rata pa sve do danas odvijaju se tri ljubavne priče, tri, ne tako idilična, braka i sudbine svih članova ove porodice. 

Kroz Jadranovu prizmu sećanja saznajemo o Aleksandrovom dolasku u Istru, odabiru Momjana kao mesta u kojem želi sagraditi kuću i stvoriti porodični dom, ali i iznenadnom odlasku u Egipat pred kraj njegovog radnog veka koji je pokrenuo niz događaja koji će kulminirati Janinom dementnošću. Ta kuća, koju zapravo i nije volela i iz koje je uvek bežala u Ljubljanu postaće njen poslednji dom, mesto iz kojeg će njena ličnost i duh polako nestajati mnogo pre nego što njeno telo odluči da ne može više. 

Drugi brak kojem se Jadran vraća i čiji ga raskid muči jeste onaj između njegove majke Vesne i oca Safeta. Safet, rodom iz Bosanske Otoke na reci Uni, doboko pogođen ratom i bez mogućnosti da se izbori sa onim što je taj isti rat doneo, osećajući da nikako ne pripada tu gde jeste, bez reči i objašnjenja napušta Ljubljanu i vraća se u rodno mesto. Taj njegov odlazak u Jadranu stvara veliku prazninu koju ovim povratkom u prošlost pokušava popuniti. 

Treći mozaik nerazjašnjenih odnosa, misli i osećanja koji treba sastaviti jeste onaj o svom braku sa Anjom, o njihovoj mladalačkoj ljubavi, njenim takođe iznenadnim odlascima koji ga podsećaju oca i primoravaju da preispita životne odluke, stavove i pronađe prave odgovore, možda baš u postupcima njegovih prethodnika - oca i dede.

Ovaj kompleksan roman, sa nešto manje od 400 stranica, daje prostor svim fazama jednog braka, porodice i borbe da se ona održi u celinu. Zaljubljeni tinejdžeri, udvaranje mladih ljudi, zasnivanje porodice i stvaranje doma, borba sa svim životnim izazovima, brak koji traje celog života, bolest koja prerano odnosi člana porodice i briše sve uspomene u nečijem mozgu, kao i smrt koja označava kraj. Međutim, da ovo nisu samo tri isprepletane ljubavne priče u kojima se posledice ponašanja jednog para pretaču i u narednu generaciju, govori i činjenica da se u pozadini ove priče nalazi određeni vremenski period - period započet u jednoj državi koja se kasnije razbila na više komada, deleći tako i jednu, ne tako veliku, porodicu na više manjih delova, stvarajući ožiljke koji ne mogu zarasti. Sve tri generacije se moraju suočiti sa istorijskim prilikama tadašnjeg trenutka i pokušati da održe porodicu, pritom tragajući za sopstvenim identitetom i ličnom slobodom. 

Iako je ovde najveći akcenat na porodici, njenim članovima, potrazi za sopstvenin identitetom i slobodom i otkrivanjem pojedinačnog mesta u zajednici, osvrnula bih se i na čin napuštanja koji je članovima ove porodice svojstven. Aleksandrov iznenadni odlazak u Egipat, Safetovo napuštanje porodice i beg iz Slovenije, Anjini neobjašnjivi nestanci... Ipak, svaki od ovih činova završio se nekom vrstom vraćanja, osim jednog. Janina bolest je bila bez povratka, kao vid kazne za one koji su je povredili i ostavili - ona će fizički biti prisutna u njihovim životima, ali će emotivno nestati u potpunosti. Njen postepen odlazak i lagano brisanje njenih sećanja pred ljudima koji je vole je maestralno dočarano, a njihova borba da je sitnicama, predmetima koji joj bude sećanja, pažnjom i ritualima koje je volela, održe tu, među njima je srceparajuće i fantastično predstavljeno. 

Smokva je snažan roman, koji vrvi od pritajenih emocija i neizrečenih misli. Roman o porodici, ljudima koji moraju voleti u kontekstu vremena, društvenih nemira i pomeranja granica. Likovi vam se mogu dopasti ili ne, za njihove postupke možda i možete pronaći opravdanje, ali su svakako upečatljivi, nezaboravni, različitih ličnosti i osobina, spojeni u jednu celinu - baš kao i svaka porodica koju znamo i kojoj pripadamo. 

Možda je bila greška što sam Vojnovićev stil pisanja i tematiku o kojoj piše upoznala kroz njegov najnoviji roman. Granicu je zaista podigao na jedan visok nivo i ispunio moja očekivanja. Meni preostaje da otkrijem da li će i njegovi drugi romani zadovoljiti moje čitalačke kriterijume, a vama mogu preporučiti da potražite Smokvu i pročitate je. 

Hvala na čitanju!

Comments

Popular posts from this blog

OČEVI I OCI - SLOBODAN SELENIĆ

Život jednog čoveka sastoji se, između ostalog, i iz velikog broja trenutaka u kojima mora doneti odluku, napraviti izbor. Tim svojim odlukama on bira u kojem pravcu će teći njegov život i kakva će osoba biti.  Ali šta je sa onim što čovek nije mogao sam izabrati, a ipak nosi u sebi čitavog života i što ga na neki način definiše? Ime, nacionalnost i veroispovest ne biramo sami, to nam je rođenjem dato i zavisi samo od izbora naših roditelja i zemlje u kojoj se rodimo ili iz koje su naši preci. Uprkos saznanju da izbor nismo sami napravili kroz život koračamo osvrćući se kada čujemo da neko izgovori ime koje nam je pri rođenju dato, govorimo jezikom koji najbolje razumeju naši sunarodnici , poštujemo običaje i verujemo onako kako su nas učili odmalena. Šta biva onda kada to što jesmo, od samog rođenja, postane preveliki teret za nas, koža iz koje je nemoguće izaći? Glavna tema Selenićevog romana Očevi i oci jeste pripadanje jednom narodu, njegovoj kulturi i mentalitetu, susret dveju

AUTOBIOGRAFIJA - BRANISLAV NUŠIĆ

Moram priznati da je moj prvobitni plan bio da ovu recenziju preskočim. Ne zato što nemam šta o ovoj knjizi reći, već zato što smatram da je sve ono najbitnije već rečeno, i da bi možda prikazi pojedinih delova ovog izvanrednog dela bili dovoljni da svi oni  do čijih ruku ova knjiga još nije došla odmah pohitaju u potragu za istom. Ali onda  sam   uhvatila sebe u razmišljanju o tome šta bih ja, da imam iole talenta za pisanje na ovakav humorističan način, izdvojila iz svog života i stavila na papir. Iskreno, ukoliko ste ikada obratili pažnju na sebe ili ljude kojima ste okruženi, primetili biste, poput mene, da se svi mi rado prisećamo onih delića naših života koji su ispunjeni nekom dosetkom, šalom ili neugodnom situacijom u kojoj smo se našli, koja nas je naučila pameti ili iz koje smo izvukli deblji kraj. Sve te trenutke rado prepričavamo, pokušavajući da se prisetimo najsitnijih detalja i koristeći reči kojima bismo sve to dočarali drugima, uvlačeći ih u našu priču i izazivajući u

KNJIGA O MILUTINU - DANKO POPOVIĆ

" Knjiga o Milutinu " je najpoznatije delo Danka Popovića, kojim je skrenuo pažnju na sebe i svoj rad, ali kojim je takođe, na jedan jezgrovit način, iz potpuno novog ugla, dočarao period od oko 40 godina, stanje u državi, društvene promene i uticaj svega ovoga na život malog čoveka - šumadijskog seljaka. Dajući Milutinu reč i mogućnost da izrazi svoje mišljenje, stavove i negodovanja, Popović ukazuje na skrivenu i neizrečenu sliku ratova, na heroje i njihov pravi put do ordena na grudima, na njihovu nesreću i gubitke koji nisu uvršteni u pobedu koja se slavi.  Mnogo godina nakon 1914. godine i početka Prvog svetskog rata, pokušavajući da prekrati vreme u zatvoru, Milutin se mislima vraća na dan kada su zvona zvonila sa svih strana i pozivala ljude u rat. On, glavni protagonist i pripovedač ove knjige, priseća se trenutaka koji su obeležili njegov, ali i živote mnogih drugih. Povratkom u prošlost i pripovedanjem svih događaja koji su usledili nakon tog dana, on pokušava